Ako postoji prošli život, ja mora da sam bila neka gadna kučka. Onaj tip ženske koja je krala prijateljicama i znanicama muškarce, i koja nije prezala od izdaje ženskog roda. Jer u ovom životu redovno, ali baš redovno, zla karma očito mi se vraća nazad. Znate kako kažu-prvi puta stvari se događaju slučajno, drugi puta ajde ajde, ali treći puta.. E tu već nešto gadno ne štima. Meni se sve to događa evo već četvrti put, a ravno toliko puta sam u životu bila doista zaljubljena.

Realno, imam tu sreću, ili možda nesreću, da sam u životu okružena prijateljima. Neki su tu dugo, neki kraće, i stvarno moram reći da volim sve te ljude. Vjerujem u prijateljstvo, vjerujem u ljubav, vjerujem u obitelj, i za mene, to su najljepše stvari koje možemo posjedovati. A opet, baš te stvari su kroz cijeli moj život bile kamen preko kojeg ne da sam se spoticala, nego bih još i napravila dva salta unaprijed. I što je najbolje od svega, nikad sama ništa nisam ispotencirala. Izvinite na ovom jadanju, i na pomalo intimnoj ispovijedi koja će uslijediti. Pričam ja to i naglas, al kao da nema neke svrhe- a meni su stvari često jasnije kad ih stavim na papir. Pa da krenem. Ne zamjerite, al krenut ću od unazad, pošto mi je to nekako najfriškije.

Prije nekih pola godine imala sam tužan prekid sa svojim dečkom, svojim najboljim prijateljem, osobom s kojom sa dugo godina jako bliska- čak i dan danas. Na stranu sve, imamo i dalje nekakvu konstantnu povezanost, koju bih ja smatrala prekrasnom, da nije riječ o poprilično sjebanoj situaciji.
I da preskočim priču o našim razlozima za prekid-neke velike stvari tu i nije bilo. Hoću reći- nitko nije nikoga prevario, istukao, ili nešto tome slično. Počeli smo tonuti u vezi kao takvoj, stvarati emocionalne zidove i gomilati nepovjerenje. Bez obzira na to, i dalje se na neki čudan način volimo, bez nekih velikih priča o zaljubljenosti. Jednostavno, nas dvoje smo on i ja.

Imao je, da krenem dalje sa pričom, te neke svoje frendice, a sa curama sam se skompala i ja. Puno mlađe od nas i sve to, al meni nije problem nitko- od svakoga možeš čuti nešto novo, sa svakim možeš naći nešto zajedničko, i -ima li išta bolje kad s nekim ostvariš lijepo prijateljstvo. Inače sam popilična divljaka, i često mi se digne tlak, i kažem ljudima što ih ide kad vidim da su glupi u svom ponašanju, i u svemu tome znam zvučati jako nemilostiva i gruba – al zbilja, na kraju svega, volim ljude, i druženja, i više od ičega, stvaranje prijateljstava. Nemam problem sa gejevima, crncima, srbima, kinezima, što različitije, meni draže, da tako nekako iskarikiram stvari. Jedini problem koji imam s ljudima su njihova glupost i njihova zloća. 

Eto, kao što znamo, sve te različitosti među ljudima ne donose uvijek lijepe stavri. I tako, jedna od tih njegovih frendica, koja mi je bila baš okej, i s kojom sam često razgovarala, i to dosta intimno, uspjela je sjebati naš prekid do maksimalnh granica, kao da samo po sebi nije dovoljno teško. I ono, s jedne strane razgovarala bi sa mnom najnormalnije, dok je u međuvremenu bila s njim na kavi, ponašajući se kao najbolja frendica ikada, i ispričala mu štošta ružnoga - a sve u stilu, ona je samo dobar prijatelj. I kao šećer na kraju, pokazala mu je sve naše pismene razgovore, što me i sada dovodi do bijesa- jer gledajte, da ja vama napišem u privatnome, štoviše prijateljskome razgovoru samo rečenicu '' sunce je plavo'' ne želim da je vi proslijeđujete nekom drugom. A kamoli ženske intimne razgovore. Kodeks među ženama se zna, u svakoj protivnoj situaciji pričamo o kučkama. I sada, osoba od 22 godine, na vječitoj dijeti i sa ogromnim sisama izvađenim na lager, mome tridesetogodšnjem dečku, u svoj tužnoći našeg prekida, da se tako glupo izrazim, dolazi sa takvom spikom- a sve uspješno izvedeno u stilu ''nisam ja'' i vrhunski odrađenim nabacivanjem debelih sranja u naš već ionako katastrofalan odnos. I što je najgore od svega, on dozvoli da sve godine našeg poznanstava i svih lijepih stvari koje smo podijelili, analizira osoba koju poznaje zapravo kratko, i koja s nama dvoma i našim odnosom gotovo da uopće i nema veze. I sada, pola godine od toga svega, on mi dolazi sa pričom kako njih dvoje se viđaju i vode ozbiljne razgovore, kako je ona zapravo super, i kako sve više ima filing da će između njih dvoje pasti seks, ako ništa drugo. I eto, ta njegova rečenica mi je zadala strašan udarac, i to ne iz razloga što ja ne želim da on ima nekog, nego zato što je riječ o toj kvazinevinoj spodobi, i što time osjećam užasan udarac na cijeli naš odnos kojeg smo imali, i priznavali mi to ili ne, bez obzira na svu sjebanost kroz koju smo prošli, imamo i dalje. Neke stvari ne mogu nestati tek tako. A opet, kasnije istu tu večer hoće i seks sa mnom, na stranu sve istine i laži o seksu nakon prekida, ali kako meni može doći sa takvim idiotarijama istu večer nakon što mi kaže to za nju, a dobro zna koliko za mene nema gore stvari nego biti jedna od? Pogotovo njemu. Da samo znate koliko mi je seksualni libido bio visoko. Visoko ispod nule. 

Što se samog prekida tiče, ja sam super. Prvih mjesec dana sam bila jako tužna, a on se u svemu tome jako ružno postavio prema meni, što je u meni izazvalo uz sve to i bijes, ali opet, i ja sam taj prekid htjela, iako sam se nadala da do toga neće morati doći, i da će se stvari riješiti, ali eto, nakon nekih mjesec dana savršeno jasno mi je postalo- stvari su takve kakve jesu. Po meni, mi smo svoj odnos uništili namjerno. Zamislite dvoje ljudi koji se od početka uvjeravaju da to sve skupa neće trajati, a opet traju i traju, a onda opet grade samo emocionalne zidove uz gotovo pa nijedan pokušaj istinskog, pozitivnog emocionalnog dopiranja do ovog drugog. Zamislite koliko smo zapravo bliski bili kad smo uz sve to uspjeli čak i potrajati kao par. Strah od toga da će nam netko povrijediti ego, bio je jači od potrebe da uspijemo kao dvoje ljudi. A ova blesača je njemu usred svega toga kroz što smo prolazili išla prepričavati rečenice kojima sam joj se jadala o svojoj tuzi i o svom bijesu na njegovo kretensko ponašanje, suptilno izbjegavajući kontekst cijelog razgovora i one lijepe stavri koje sam također konstantno govorila. Na što je on također popizdio. Ja se ljutim s jedne strane, taman nekako stvari počnu dolaziti na svoje i onda ova doleti sa svojim ekstra prijateljstvom, a pritom razgovarajući sa mnom mjesecima gotovo svaku noć o svemu i svačemu. Apsolutno, note to myself- prestani blebletati sa svakom budalom, pogotovo kad u startu znaš da ne razgovaraš sa oličenjem inteligencije, ako već nisi odmah svijesna da je riječ o ljudskom idiotu.

Danas se vidimo rijetko, al opet kad se vidimo, provest ćemo sate i sate u komadu, i uživat ćemo u razgovoru. Iskreno, ja s njim ne želim imati loš odnos. Želim da mi ostane u glavi ono što mi je bio godinama. Al me strašno zasmetalo to što mi je rekao za dotičnu super frendicu. Jeste u pitanju ego, znam. Al moja navika da sam mu predstavljam nešto divno, zapravo taj moj ludi, ludi ego, ne trpi činjenicu da me očito budala mijenja za neku balavu, lažnu, i poprilično glupu a opet wanna be smart osobu. Znate one osobe koje tvrde da vole knjige a najviše što su  pročitale jesu citati slavnih pisaca na netu, a onda konačno, nakon sto godina di ne čitaju ništa pročita ono što joj moj dečko preporuči, ili osobe koje tvrde da slušaju rock, a znaju samo najpoznatije hitove, ujedno će i upratiti po fejsbuku što slušaju ljudi koji se po njima razumiju u muziku, pa će puštati i to tu i tamo, iako zapravo ih to nešto ludo ne zanima, al nek svi vide da je tako, da i tu ubacim opasku da je moj dotičn bivši muzičar do srži, a u biti, najbolje poznaju cjelokupni opus magazina, jole i rozge, al kao to je sve zajebancija. Sad samoj sebi zvučim kao da imam ljubomorne ispadem al nje baš do toga. Ja kao veliki ljubitelj umjetnosti u svakom pogledu, takve ljude prezirem. Jedna od smiješnijih stavri koje sam pročitala svojedobno, dok smo si ja i ova još bile dobre, kad je stavila na fejs nešto poput casha i njegove stvari hurt, pa joj neka njena frendica napisala kako joj je ful iznenađuje što u zadnje vrijeme stavlja tako dobre stvari po fejsu, jer da nikada nije mislila da ova takve stvari sluša. :D Neki dan pričam sa prijateljicom, koja se žalila na jednu svoju prijateljicu, inače prekrasnu curu, ali ono, baš, baš flertušu, makar je ta u svom tom flertanju užasno zabavna, kako ova kad izađe van svaki puta naočigled bari nekog frajera makar joj nije ni najmanje napet, i onda posli priča kako ga se nije mogla riješiti. I pričamo tako nas dvije o tome, kako nam je idiotska ta spika, jer svaki koji je nas krenuo maltretirati, a da mi to nismo htjele, bio otkantan po kratkom postupku. Cure koje baš uživaju u centru pažnje, složit ćete se sa mnom, po kratkom postupku otkantat neće nikoga. I sjetim se ja situacije, kad smo bili na rođendanu od zajedničkog nam frenda, kako je ovu glupaču bario jedan lik. Pola večeri i pola dana sutradan smo slušali o tome kako je tip kreten i kako ga se nije mogla riješiti, a ja savršeno trijezna i  igrom slučaja bijesna na svog bivšeg dragog, sve sam vidila iz prvog reda- nije se ni potrudila maknuti od njega, nego je samo kao slagala žalosne face kao ona ne može to slušati, pa malo progovori s njime, pa onda opet zakoluta očima al da ovaj ne vidi nego kao prema nama drugima, ali i dalje se ne miče o tamo. I ja joj kažem, dođi sidni kraj mene, a ona meni da mot, u stilu kao, ma neću. I sjedi tu i dalje. A prostorija dovoljno velika da odeš di god, i da razgovaraš s kim god. Bože, glupačo. I znate di je nađem kasnije? Kako leži raskvašena sa sisama na mjestu vozača auta mog dečka, auta koji je meni predstavljao puno i uz svu tu pijanost, izvodi i dalje. Ja da idem leći u tuđe auto, legla bih iza, taman bih imala i malo više komoda. A ona se izvali baš tu. Dobro je moja najbolja prijateljica rekla, zaključujući samo na osnovi njenih spika na fejsu, jer ja sam je konstantno branila, dok nije izvela sa mojim mailovima što je izvela, da ženska nešto gadno hoće sa ovim mojim tada još dečkom i da mora da je krava. Ukratko rečeno, bila je potpuno u pravu. Da još neke stavri ovako usput pojasnim, dotična je tip koji nema baš ženskih prijatelja, al su joj zato svi muškarci dobri frendovi. Ono, idete na faks sa 50 ženskih i od svih njih samo vam je jedna baš prijatelj, ove druge su joj uglavnom glupače, a petorica muškaraca na cijeloj godini i svi su njeni  jako dobri prijatelji.

Moram priznati, što više ovo tipkam, bolje se osjećam. Ako išta mrzim u životu, to su nepravda i svaka vrsta izdaje pokvarenih ljudi. Inače sam užasna brbljavica, i kažem odmah sve što mi je na pameti, i problem kod mene istovremeno nastaje i nestaje onog trena kad umuknem- nisi vrijedan više ničega, kraj, finito. Zamislite, moj bivši tvrdi da je to zato što nemam muda u životu ni za što. Sorry dragi, al muda za kretene doista nemam. Za razliku od mene, on nema muda za lijepe stvari. Al to je sad već jedna druga priča. Nije više ni bitno.


Nastavit ću pisati dalje. Sad već vjerujem da ovoliko teksta i ljutnje nitko neće pročitati, što mi čak daje i veću hrabrost- inače sam teška za vlastito razotkrivanje. Ako je netko  dogurao dovde, opet me ne poznaje, pa je i to sasvim u redu. A moj ljutnja će nestati do kraja teksta, samo sad mi to tako dolazi, jer je to sve kad smo se vidili bilo jučer, pa mi sve nekako odzvanja u glavi- bit ću s njom, minjam tebe za nju. Tuga. A on je toliko glup da, kad bi pročitao ovo, još više otišao meni u kontru. I čak mi kaže to sinoć, da bi dijelom meni u inat napravio sve to. Pa jebem mu, ajde da sam mu ne znam što napravila.

Prije bivšeg dragog u mom životu je postojao jedan drugi dragi, koji mi nikad nije bio doista dragi. Prema njemu sam imala potpuno drugačiju vrstu osjećaja nego prema ovom zadnjem, al moram reći da su mi obojica bili jednako snažni emocionalno, svaki na svoj način. I s njim je odnos dugo trajao, samo što je bilo riječ o povuci –potegni odnosu teže kategorije, no bez obzira na sve, kemija je bila previše jaka. Na stranu sve- bivši dragi mi je pomogao da zaboravim sve te osjećaje prema njemu- ali ono što je ostalo je još jedna prijateljica u mom životu. Ta je, znajući sve što ja osjećam, bila s njim i njegovim najboljim prijateljem u troje, a i ovako. Ne hodajući, već seksajući se s njim iza mojih leđa. Napravila je ta još štošta iza mojih leđa, ali u te detalje ipak neću ulaziti. To sve skupa je ostavilo grozan trag na meni. Kad sam sve to doznala, nisam osjećala ni trunke ljutnje prema njoj- bila je zaboravljena. Isto kao i ova gore. Možda vam je čudno da netko tako reagira u životu. Ali to bi bila priča koja bi počinjala od rođenja, tako da neću ići toliko daleko. Jednostavno, zadnjh desetak godina moj um rezonira stvari na način da su samo dobre i prave stvari vrijedne mojih živaca. Daleko od toga da ne pobijesnim ili podivljam, o da. Dalmatinski temperament je ipak tu, u punoj snazi. Samo to, kad je nešto u mojoj glavi dotaklo savršeno dno, ja, čiji um ne može biti divljiji i kaotičniji nego što je, otpuštam sve niti koje me vezuju uz lošu stvar, i ta za mene potpuno nestaje.

Prije toga, imala sam još nekoga. Taj je sada u sretnom braku, ne vidim ga često, drago mi je kad ga vidim, između nas nikad nije bilo žuči. No međutim, treća moja prijateljica, također je bila s njim. S tim sam se tada savršeno normalno pomirila, al sve gore opisano što je uslijedilo, doživila sam na kub.

A u onoj pubertetskoj dobi, kada se pretvaraš u odraslu osobu, kada ti hormoni lude, kada slušaš englesku depresivnu glazbu i slično, imala sam prijateljicu koja je također bila sa svakim tipom kojeg bih ja simpatizirala- ništa bitno, pubertetske dječje priče, ali dobar uvod u ostatak mog emocionalnog života.

Ono što je zapravo zanimljivo sada je to što, za razliku od svih prijašnjh odnosa, bitnih ili manje bitnih, osjećam da sam izgubila strah od veza. Osjećam se slobodno. Osjećam se nekako... pozitvno otvorenom prema svemu što dolazi. Bilo da je riječ o vezama, bilo da je riječ o ičemu drugom u životu. I vjerujte mi, to je odličan osjećaj.

Opet se ispričavam zbog sirenja mržnje gore, i opet, ne ispričavam se zbog ničega što osjećam prema ičemu, ikada. Osjećaj su tu s razlogom, i mogu potpuno tvrditi da ja nikad nikome nisam učinila nikakvu pakost. Nego, recite pravo, uz onakve prijatelje, kome trebaju neprijatelji?